PROSLOST….
Zatvaram vrata jedine proslosti,pocetak nastavljam tamo gde smo pali
Ni suze,ni jecaj ne vrede vise,na onaj poraz pred kojim smo stali.
Tuga me zove narucju primice,secanje steze od tebe me odmice…
Shvatam da vreme jako brzo protice.
Beograd spava dok ja odlazim,kisa jeca dok plocnikom prolazim,
Poslednji prevoz da do na dno silazim.
Vetrovi lome a Sunce pece,uzalud zore kad je meni vece..
Odlazim tugo…tek pridvece..
Kucam na vrata bahate proslosti,moj je kraj tamo gde smo stali,
Mi smo u ovoj igri zalutali
Vezujem oci da ne vidim istinu…stojim u mestu da pogledam sustinu
A vidim samo pustinju…
???????????????????????????????
Daj mi novu casu otrova jer tako mi prija I tako mi hvali
Nema u nama starih potreba ..niti u snu niti na javi.
Bol isto boli gde god da si..to sto se smejem ne znaci srecu,
Malo je reci jos manje suza da sebe dovedem ne lestvicu vecu
Ne trazim nikog,ne trazim nista…u cemu u kome kad nema nas,
Ne zelim ikog nit zelim ista…pored cega I koga kad cujem tvoj glas
Noc me steze dan me gusi,vrtim se u jednom istom krugu
Pomislim procice,bice sutra bolje…a onda pogledam stranu drugu.
Ni osvit dana ,ni svaki sumrak,ne opravdava svaki postupak moj
Ni svaka rec ,ni moje cutanje,ni to da je svako svoj.
Daj jos jednu gresku istu,vrati me na isto dno…
Al’ne vracaj secanje na ljubav cistu,niti mi nudi tudji tron.
Ne postoji zasluga za moj bol,niti ikoga osim sebe krivim
Nema zasluge za mrtvilo duse,jer tako jedino opstajem I zivim
NEVERNICA
Jos jedno jutro me budi zatice sneno lice
Trgovi suza se ne gube da speru osecaj krivice.
Ne odizem glavu sa mokrog jastuka
Ne mogu,necu,ne zelim.Pravim se da mi nije uteha
A vec dugo sa njim delim.
Postekja zguzvana rekla bi mnogo,al ne I ova moja
Razlike ima ne vide je drugi…to saznanje da vec dugo nisam tvoja.
Otme mi dah svak rec,zajeca u meni suza nebrojana,
Tragove leci par sitnih misli I staro mesto gde sam osvajana.
Konfuziju stvara to moje ostajanje,neko bi rekao da sam glupa,
Prihvatam svaku kritiku kao nacin za trjanje
Tek da osetim da zivim I srce mi lupa
BEOGRAD
Opet je noc I sve me steze,kida od usana deo po deo
Jos 1 ludilo me vezeza ono mesto gde ne bi smelo
Srce nikad da zaluta kad sreca doluta.
Sve je kamen pa I zlato ne sija uvek istim sjajem
I cemu sve to srcu dato kad u tvom srcu ja ne trajem
I sve je vazduh…tisina,kad ugase se svetla grada
Ostaje samo prasina
I jedne stope ulicama Beograda
Opet si tu a nisi
Uzimas ono malo mirnoga sna
Kroz secanja mi klizis vuces na isto dno staroga dna
I kako da se oduprem kad suza sama tera na pad,
I kako da te se odreknem kad osecam uvek istu glad.
TEBI
Oprosti mi zbog ljubavi
sa kojom pocinju sva moja jutra
oprosti mi zbog blizine
svakog juce I svakog sutra.
Oprosti mi zbog poljubaca
I ljubavi prema decembarskoj kisi
Oprosti mi zbog molitva
a ti mi ovu molitvu uslisi
Oprosti mi zbog grehova
Iako ih nije bilo puno
Oprosti zbog koraka
koji od tebe odlaze zurno
Oprosti mi zbog tebe u srcu
Koje je nakon tebe uplaseno
Oprosti mi jer je I tebi
Sve vec davno oprosteno
| « | Мај 2009 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| По | Ут | Ср | Че | Пе | Су | Не |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |